RODNA KUĆA VELJKA PETROVIĆA
Nalazimo se pred zdanjem koje,
sem temelja, ništa nema sa kućom u kojoj je 1884. rođen, iz braka Mileve, ćerke
paroha Jovana Momirovića i veroučitelja Đorđa Petrovića, mlađi sin Veljko, potonji
književnik koji rodnom gradu podari novi toponim „Ravangrad", postavši
najplodniji srpski pripovedač sa preko 200 priča od „kojih su neke značajni
datumi pripovedačke veštine kod Srba", pesnik koga Skerlić preporučuje za
čitanje, lucidni esejist, enciklopedist širokog dijapazona, diplomata i
novinar, član SANU. No, ako Sombor osta bez Veljkove kuće, ulica u kojoj je
rođen dobi njegovo ime, Gimnazija koju je pohađao, od 1967. nosi ime svog
velikog učenika, a Biblioteka grada je 2007. pokrenula godišnju književnu
manifestaciju „Veljkovi dani". Sve su to nastojanja Somboraca da se što
dostojnije oduže svom velikom Veljku Petroviću.
detaljnije
RODNA KUĆA MILANA KONJOVIĆA
Iz ove kuće je potekla galerija likova čuvene
porodice Konjović, koju je iz okoline Peći, doveo rodonačelnik pop Jovan, u
seobi Srba pod Arsenijem III Čarnojevićem 1690. u današnji Žednik, a potom u
Sombor, gde je i umro 1730. Porodica se ovde
razgranavala, ostavljajući najdublje tragove u gradskoj povesnici, na
svim poljima stvaralaštva. U tom mnoštvu velikana: poslanika, gradonačelnika,
advokata, mernika, oficira... koje je ova porodica izrodila, svakako se izdvaja
Milan Konjović, član SANU, slikar svetskog renomea, rođen 28.1.1898, provodeći
u ovoj kući najlepše dane ranog detinjstva, oplemenjene čestim izbivanjem na
salašu, u blizini Sombora, gde je u neposrednom doticaju sa prirodom, nalazio
izvorište potonjih najviših kreativnih dostignuća poput žitnih i kukuruznih
polja, u širokom dijapazonu svog slikarskog izraza, šireći ga sve do upokoja
20.10.1993. godine
detaljnije
ZAVOD ZA URBANIZAM
DIREKCIJA ZA IZGRRADNJU GRADA
Rešenjem Narodnog odbora opštine
Sombor, od 24.11.1959. osnovano je Preduzeće za komunalnu i privrednu izgradnju
Sombor, u kome je prostorno i urbano planiranje bilo u samom začetku, kao i u
celoj tadanjoj Jugoslaviji. No, u starini je bilo mnoštvo urbanističkih planova
koji su uređivali izgled grada u različitim vremenima: 1771;1783;1872;1964;1984;
a pomenuli smo samo one koji su ostavili značajaniji trag. No, svi oni uvek
ističu značaj osnove centra Grada nastao u turskim zemanima, kako to svedoči
putopisac Evlija Čelebi, da se Sombor razvijao unutar i oko gradskih zidina,
što posebno naglašava Nikola Fransoa de Spar u svom planu iz 1698. koji se čuva
u Ratnom arhivu Beča. Očuvanje ove jedinstvene ideje koja krasi somborski
Venac, čuva i unapređuje i aktuelni GUP Grada osmišljen u ovome zdanju za
period 2007-2027. godine.
U prizemlju objekta od 2007. godine nalaze se prostorije „JP Direkcija za
izgradnju Grada Sombora" . Osnovna delatnost Direkcije je uređenje naselja i prostora Grada Sombora, održavanje i
izgradnja komunalnih objekata,
saobraćajnica, ulica i drugo od važnosti za uređenje Grada
detaljnije
TEHNIČKA ŠKOLA
Kaločki nadbiskup dr Lajoš Hajnald
podiže zgradu 1878, za opatice katoličke crkve. Nakon Drugog svetskog rata ovde
useljava ženski internat Učiteljske škole, čiju su kuhinju koristili i učenici
smešteni u drugoj zgradi. Godine 1962/63. zgrada se renovira za potrebe
Tehničke škole osnovane 1962. u Gimnaziji
sa po dva odeljenja mašinskih i tekstilnih tehničara. Deo grubih
građevinskih radova su, posle nastave, izvodili i učenici ovih odeljenja. Konačno,
septembra 1963. Škola preseljava u današnje prostorije. Škola učenika u
privredi i Tehnička škola se fuzionišu 1968/70.
po etapama. U vreme izmene obrazovnog sistema 1980/90, u zgradi je
radilo nekoliko škola. Konačno, 1990. ovde se vraća Tehnički školski centar,
koji je u najboljim godinama brojao oko 1200, dok danas ima nešto preko 800
učenika, čija se nastava odvija u tri zgrade.
detaljnije
STARA EKONOMSKA ŠKOLA
„Srednja trgovačka škola slobodnog i kraljevskog
grada Sombora", osnovana 17.9.1888. u ovu novu zgradu ulazi 1892. kao
„Trgovačka srednja škola -trgovačka akademija- slobodnog i kraljevskog grada
Sombora", a 1895/96. je „Viša trgovačka škola", sa nižim, srednjim i višim
razredom. Nakon Prvog rata, 1920/21. je „Državna viša trgovačka škola", dve
godine potom je „Državna trgovačka akademija", prvi put sa četiri razreda.
Nakon tri godine, država odustaje od finansiranja, namerna da Školu ukine, što
grad ne prihvata i izdržava je kao „Gradsku trgovačku akademiju", iz koje u
Suboticu odnose celokupnu arhivu i biblioteku. „Državna trgovačka akademija" je
ponovo 1945, a od 1950. radi pod imenom „Srednja ekonomska škola". Zgrada je
1928. dobila sprat. Danas je „Ekonomska škola", kao nastavljač tradicije
Srednje trgovačke škole, u novim prostorijama, na kraju ulice Apatinski put
detaljnije
ŠKOLA „BRATSTVO-JEDINSTVO"
Zgradu je 1894. podigao biskup Bača i
Kaloče Đerđ Časka, za smeštaj rimokatoličkih kaluđerica, a istovremeno je tu
bila i Mađarska devojačka građanska škola. U nju se 1948/49. useljava
Učiteljska škola i ostaje do 1963. kada ovde dolazi današnja OŠ
„Bratstvo-jedinstvo", sa odeljenjima na srpskom i mađarskom nastavnom jeziku.
No, prilikom proslave 175. godišnjice Učiteljske škole, zgrada je u značajnoj
meri modernizovana savremenim učilima, terenima
u dvorištu za male sportove, a kasnije i fiskulturnom salom. Škola 2014/15.
prima učenike i nastavno osoblje OŠ „21. oktobar", koji joj se pripajaju, tako
da danas broji 475 đaka u 26 odeljenja; osam sa nastavom na mađarskom i 18 na
srpskom jeziku. Škola ima i tri izdvojena odeljenja: dva kombinovana u salašima
Bukovac i jedno mešovito na dečjem odeljenju Opšte bolnice u Somboru.
detaljnije
ŠKOLA „NIKOLA VUKIĆEVIĆ"
Ugledni Somborci, braća Mihajlović,
temelje zakladu „Julijaneum", imena rano preminule Đokine jedinice Julijane,
udate Konjović, namerni da se na mestu njihove porodične kuće izgradi, potpuno
opremljena, srpska veroispovedna Škola, imena: „Nika i Đoka Mihajlović srpskom
narodu", a preostala sredstva usmeriše u brojne dobrotvorne svrhe. Škola je
dovršena 1903, kada je pod imenom svojih ktitora krenula u službu vaspitanja i
obrazovanja somborske mladeži, vođena prvim upraviteljem Nikolom Vukićević,
koji je do tada pola veka vodio i Preparandiju somborsku. Škola ime
utemeljivača nosi do kraja Drugog rata, kratko potom je imena „Vežbaonica", a 1953.
dobija današnji naziv. Više od 13 decenija je pohode potonji velikani i putevima
života, pronose slavu Škole u kojoj su dobili prve obrazovne, vaspitne i
životne pouke.
detaljnije
HRVATSKI DOM
„Hrvatsko kulturno društvo-Miroljub", je nastalo 6.12.1936, nakon raskola unutar „Bunjevačkog kola" iz 1921. Odlukom Gradskog narodnog odbora u maju 1948, dobija prostorije u negdanjoj zgradi pivare „Avala", u koje useljava avgusta iste godine. Već do tada je Društvo razgranalo svoju delatnost, uvećalo i angažovalo članstvo, u raznovrsnim sekcijama, a posebno kroz dobrovoljne radove na adaptaciji i dogradnji svog Doma: velike sale, balkona, sprata... Danas je to funkcionalna celina sve izraženijih potreba, ali i sa brojnim izmenama naziva od nastanka društva do današnjeg imena; „Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo - „Vladimir Nazor" Sombor". No, ono što je nesumnjivo: Društvo je kroz svoje delanje formiralo generacije mladih ljudi, uspostavilo brojne veze u zemlji i inostranstvu, ali i doprinelo uzdizanju ugleda Sombora, koji mu je uzvratio 1977. svojim najvišim priznanjem Oktobarskom nagradom.
detaljnije
MAĐARSKA GRAĐANSKA KASINA
Osnovana je 1867. u iznajmljenoj, a ubrzo i otkupljenoj zgradi gde se i danas nalazi. Već te godine je brojala123 člana angažovana na širokom polju kulturnih delatnosti; književnih promocija, muzičkog izraza, grupnih i samostalnih slikarskih izložbi. Broj članova joj je veoma brzo rastao: 1872. „Mađarsko omladinsko pevačko društvo" sa 85 članova, pristupa Kasini i nastupa kao „Građanska kasina - zajednički hor", a 1879. u njezino okrilje ulazi i već omasovljeno „Nemačko momačko pevačko udruženje"... Stoga ne čudi što se nižu muzički i nastupi pozorišnog amaterizama, praćeni sve brojnijim i uglednijim nagradama, a posebno kada je u ovom ambijentu 1883. izgrađena sala koja i danas služi istoj svrsi. Time je Kasina od ustanovljenja postala, i do naših dana ostala, odredišno mesto kulture za članove, ali i sve građane Sombora.
detaljnije
PALATA JULIJANA FALCIONA
je podignuta 1868, u vlasništvu dr Julijana Falciona, iz čuvene porodice čiji je rodonačelnik Lorenco, kao metalski radnik, livac, pristigao u Sombor iz Italije u 19. veku. Vremenom, Falcioni su postali veleposednici, porodica se razgranala, tako da su igrali važnu ulogu u privrednom i javnom životu grada u čijem su najužem centru podigli više značajnih građevina. Pokretali su i pomagali brojne kulturne, obrazovne, humanitarne i druge aktivnosti. U ovom zdanju se od 1897. nalazila čuvena kafana „Korzo", a kada je ona zatvorena, umesto nje je 1920. otvorena apoteka „Kod zlatnog krsta". Nakratko, nakon Drugog rata, ovde je radničko-službenička menza, a potom, 1955, useljava se Pošta i ostaje do 1971, kada preseljava preko puta, u novoizgrađene prostorije, gde se i sada nalazi.
detaljnije